Monday, February 8, 2010

BIGZ




Palata Štamparije - Zgrada Državne štamparije (današnji BIGZ) , bulevar Vojvode Mišića 17, 1934-1941.
Palatu Štamparije projektovao je arhitekta Dragiša Brašovan 1933.-34. godine. Ova nekada najveća izdavačka kuća jedna je od najznačajnijih spomenika moderne arhitekture u Srbiji. Predstavljala je simbol društvenog uspona SFRJ, ponos i dika države. Tu se se štampale knjige, časopisi, novine, udžbenici, svašta nešto, i to za celu SFRJ. Kažu da su svetla u BIGZu uvek bila upaljena, da se radilo u 4 smene, ali „ne k`o danas kod privatnika“. Danas je ona predstava raspadanja, ilustrujacija zapuštenosti i nemara društva prema ovakvom spomeniku kulture i nasleđu.
Projektovana je grandiozno, na približno 2.500 m², a sam arhitekta, nakon što mu je Ministraski savet 1934. poverio izgradnju, otišao je na studijsko putovanje u Nemačku, gde je obilazio mnoge štamparije kako bi se pripremio za izgradnju ovakvog monumetalnog dela. Zahvaljujući tom iskustvu ova zgrada ponosno nosi titulu prve u Beogradu sa primenjenim armirano-betonskim skeletnim sistemom konstrukcije, kao i prve sa strukturalnom organizacijom prostora.
Zahvaljujući tome ona i dalje stoji tako čvrsto, i posle ratova i raspada SFRJ, i svih tih poplava, štrajkova, zatvaranja, prinudnih odmora, i privatizacija. Zahvaljujući tom, njegovom iskustvu, ja ne mogu da zamislim Petlju bez BIGZa.

U svom originalnom izdanju deluje mi kao moćna, organizovana i ulta-moderna mašinerija. Impresivno čvrsta.
I danas je impresivan uticaj te moćne arhitekture, koja, sva tako polomnjena, izubijana i napuštena svojom energijom privlači kreativce, koji su u njoj stvorili umetničku koloniju. Sedmi i šesti sprat ove zgrade mesta su okupljanja mnogih slobodnih umetnika. Tu su razne radionice, svirke, probe,ateljei..Okupili su se spontano, svako svojim poslom u potrazi za prostorom za rad.
Na ulasku se oseća sva njena istorija, svi tragoivi vremena, jeza, sve novo što nije u skladu sa duhom zgrade, taj šmek novih ljudi koji je sada čine živom, ta energija jedne velike umetničke radionice. I nepobediva monumentalnost koja samo stoji, i deli sudbinu našeg društva.
Nekima je ružna, nekima simbol Beogarad, ili možda scenografija za neki apokaliptičan film, a ja zamišljam Fantoma iz Bigza kako se krije po hodnicima.

Read more-I još ovo...
Share/Bookmark

Saturday, January 30, 2010

VIP-DRAGIŠA BRAŠOVAN


Dragiša Brašovan (25. maj 1887., Vršac - 1965. Beograd), arhitekt.

Jedan od pionira moderna arhitekture u Srbiji.


U Velikom Bečkereku (današnjem Zrenjaninu) je radio kao gradski arhitekta, tako da u ovom gradu i okolini možete naići na njegova dela iz rane faze npr. Sokolski dom, 1927., vila na Begeju, adaptacija Pozorišta, kao i Crkva u Orlovatu(1924-1927).

Početkom dvadesetih godina 20. veka, Brašovan je svoju afirmaciju vezao za Beograd. Tu je sa arhitektom Milanom Sekulićem osnovao firmu „Arhi­tekt“, gde je radio kao glavni projektant. Bavili su i izvođačkim radovima.

Od 1925. god. svoju praksu nastavlja samostalno, pod firmom „Arhitekta Dragiša Brašovan“, isključivo za projektantske usluge.

Naplodniji period rada arhitekte Brašovana je pozni period (od 1930-tih), kada on svoje akademsko obrazovanje ostavlja po strani i prihvata principe moderne arhitekture.

Tada nastaju i nje­go­va najznačajnija dela: Zgrada Dunavske banovine u Novom Sadu, 1939-41., zgrada Držav­ne štamparije 1934-41. i hotela "Metropol" u Beogradu i Komanda Ratnog vazduhoplovstva, 1939. u Zemunu.

Svrstan je u deset najznačajnijih arhitekata moderne između dva rata i izabran 1953. za počasnog člana RIBE – Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, tek je 1961. uvršćen među „besmrtnike“ SANU, kao – dopisni član.



Najznačajnija dela :

-Zgrada Srpske banke, oko 1920., Zrenjanin

-Sokolski dom, 1927., Zrenjanin

-Crkva Vavedenja Bogorodice, 1924-1927., Orlovat

-Vila Stanković, 1930., kod naselja Čortanovci

-Radnička komora,1931., Novi Sad

-Zgrada Dunavske banovine 1939-41., Novi Sad

-Glavna pošta, 1961., Novi Sad

- Vila R.Škarke, ulica Deligradska 12,1927-29., Beograd

- Vila D. Brašovana 1931., Beograd

-Vila D. Lazića 1932., Beograd

-Stambene zgrada izgrađenih tridesetih godina 20. veka u Beogradu (Francuska br. 5, Bulevar Oslobođenja br. 2, Bulevar despota Stefana br. i Braće Jugovića,..)

-Zgrada Muzeja Nikole Tesle, 1932. ili Genčić Vila, ulica Proleterskih brigada 55, Beograd

-Zgrada Državne štamparije (današnji BIGZ) , Bulevar Vojvode Mišića 17, 1934-1941., Beograd

- Komanda Vazduhoplovstva, 1939.,Zemun

-Hotel "Metropol", 1953., Bulevar Kralja Aleksandra, Beograd


Read more-I još ovo...
Share/Bookmark

Saturday, January 9, 2010

Yvan Rodic

Ulicni stil kapiram kao mix sopstvene percepcije modnih trendova, mog delovanja na razne komade, prepravke, izmene, dopune, i naravno potrebe za jedinstvenim izrazavanjem... a sve to puta individue koje pune ulice. Internacionalni modni časopisi i neke modne kuce konsultuju ''lovce na stilove'' i koriste njihom materijal kao polaznu tacku za kreiranje. Jednostavno, tako prate i znaju sta da ponude trzistu.

Yvan Rodic. Jedan od Face hunter-a. Lovac na ulicne stilove.

Kaze da je za njega moda „nacin izrazavanja sebe pomocu garderobe. Moda je, takodje, sva u zavodjenju“. Za ljude sa ovih prostora kaze :“Rekao bih da ljudi imaju maste, ali je to cesto veoma kich. Primetio sam svega nekoliko izuzetaka. Ljudi previse nose sportsku garderobu iako se ne bave sportom. Previse je spicastih cipela na nogama devojaka. No, ipak su devojke tu avanturistickije nego u Parizu.“

Moj izbor fotografija sa bloga Yvana Rodica.




Read more-I još ovo...
Share/Bookmark

Sunday, January 3, 2010

Mind-Blowing

Dasa se zove Pranav Mistry. A ludilo o kojem prica tice se interakcije fizickog sveta i sveta podataka.
Ideje o tome sta se sve moze mi samo naviruuuuuuu.




via www.mercola.com
Read more-I još ovo...
Share/Bookmark

Tuesday, December 15, 2009

kula nebojsa

Vise na gradologiji, a jos vise od toga na licu mesta.



Read more-I još ovo...
Share/Bookmark

Sunday, October 25, 2009

antipod architects

Iznenadjenje dana: antipod architects. Po mom ukusu, prava granica izmedju arhitekture i dizajna. Nema previse ni jednog ni drugog.
Branko Nikolic, Petar Savic i Milan Stefanovic.

Cini mi se da nema Photoshop-a. Da li je moguce?
Ima tu svacega. Promisljeni detalji, dobar odabir materijala, zivo.
Realno.
Read more-I još ovo...
Share/Bookmark

Sunday, October 18, 2009

Dopadaju mi se ovi zeleni momenti. Nekako je sveze i veslo.

Zeleno i jednostavno.


Iz kolekcije Viola Park.


Read more-I još ovo...
Share/Bookmark
Related Posts with Thumbnails